Medaljon Geza tokom ustanka protiv španske vlasti
Послато: 21 Феб 2023, 20:37
Geze medaljon tokom ustanka protiv španskih vlasti sa sloganom "Liever Turks dan Paaps" - "Bolji Turci nego papisti".
Tokom holandske pobune, Holanđani su bili u tako očajnoj situaciji da su tražili pomoć na mnogim mestima, bez obzira na veroispovest, pa čak i "čak i Turčin", kako je pisao sekretar Jana van Nasaua. Viljem Oranski je već 1566. godine poslao izaslanike u Otomansko carstvo za pomoć, a pretpostavlja se da je kao odgovor na zahtjev sultan Selim II poslao svoju flotu da napadne Špance u Tunisu 1574. godine. Holanđani su se jako zanimali za osmanske uspjehe protiv Habsburgovaca i posmatrali su osmanske pohode na Mediteran kao pokazatelj olakšanja na holandskom frontu. Vilijam je oko 1565. napisao: „Turci su veoma opasni, a to će značiti da verujemo da kralj ove godine neće doći u Holandiju.“ Ovo je napisao u pismu svom bratu.
Britanski pisac tog vremena, William Reynolds (živio od 1544. do 1594.), napisao je pamflet pod naslovom "Calvino-Turcismus" kritizirajući ove trendove.
Izraz "Liever Turks dan Paaps" je skovan kao način da se izrazi da bi život pod muslimanskim osmanskim sultanom bio poželjniji od života pod katoličkim kraljem Španije.
Iako su Turci bili poznati po svojoj okrutnosti, smatralo se i da imaju vjersku toleranciju unutar svojih vlasti, dok španski kralj nije tolerirao protestantsku vjeru. U nekom trenutku, Sulejman Veličanstveni je poslao pismo "Luteranima" u Flandriju, u kojem je naveo da se osjeća bliskim njima "jer nisu obožavali idole, vjerovali u jednog Boga i borili se protiv pape i cara". Štaviše, razne religiozne izbeglice, poput hugenota, nekih anglikanaca, kvekera, anabaptista, pa čak i jezuita i kapucina, uspele su da nađu utočište u Konstantinopolju i drugim delovima Osmanskog carstva, gde im je dato pravo da borave i vrše bogosluženje. Osim toga, Osmanlije su podržavale kalviniste ne samo na njihovim teritorijama u Transilvaniji i Mađarskoj, već i u Francuskoj.
Slogan "Liever Turks dan Paaps" nije značio da su Holanđani ozbiljno razmišljali o dolasku pod osmansku vlast, jer su bili daleko od sfere uticaja tog carstva; nego je to bio izraz njihove antipatije prema katoličkom režimu kojem su bili podvrgnuti.
Tokom holandske pobune, Holanđani su bili u tako očajnoj situaciji da su tražili pomoć na mnogim mestima, bez obzira na veroispovest, pa čak i "čak i Turčin", kako je pisao sekretar Jana van Nasaua. Viljem Oranski je već 1566. godine poslao izaslanike u Otomansko carstvo za pomoć, a pretpostavlja se da je kao odgovor na zahtjev sultan Selim II poslao svoju flotu da napadne Špance u Tunisu 1574. godine. Holanđani su se jako zanimali za osmanske uspjehe protiv Habsburgovaca i posmatrali su osmanske pohode na Mediteran kao pokazatelj olakšanja na holandskom frontu. Vilijam je oko 1565. napisao: „Turci su veoma opasni, a to će značiti da verujemo da kralj ove godine neće doći u Holandiju.“ Ovo je napisao u pismu svom bratu.
Britanski pisac tog vremena, William Reynolds (živio od 1544. do 1594.), napisao je pamflet pod naslovom "Calvino-Turcismus" kritizirajući ove trendove.
Izraz "Liever Turks dan Paaps" je skovan kao način da se izrazi da bi život pod muslimanskim osmanskim sultanom bio poželjniji od života pod katoličkim kraljem Španije.
Iako su Turci bili poznati po svojoj okrutnosti, smatralo se i da imaju vjersku toleranciju unutar svojih vlasti, dok španski kralj nije tolerirao protestantsku vjeru. U nekom trenutku, Sulejman Veličanstveni je poslao pismo "Luteranima" u Flandriju, u kojem je naveo da se osjeća bliskim njima "jer nisu obožavali idole, vjerovali u jednog Boga i borili se protiv pape i cara". Štaviše, razne religiozne izbeglice, poput hugenota, nekih anglikanaca, kvekera, anabaptista, pa čak i jezuita i kapucina, uspele su da nađu utočište u Konstantinopolju i drugim delovima Osmanskog carstva, gde im je dato pravo da borave i vrše bogosluženje. Osim toga, Osmanlije su podržavale kalviniste ne samo na njihovim teritorijama u Transilvaniji i Mađarskoj, već i u Francuskoj.
Slogan "Liever Turks dan Paaps" nije značio da su Holanđani ozbiljno razmišljali o dolasku pod osmansku vlast, jer su bili daleko od sfere uticaja tog carstva; nego je to bio izraz njihove antipatije prema katoličkom režimu kojem su bili podvrgnuti.